|
|
|
Fena nxuari njė ustrģ,
zjajti lingėrit ndė njė kusģ,
tandu ēu zja e mu rrėfģks,
naten pėr sarčn u piks.
E menątet kur u zhgjiła,
gjithė allčgru u burrėtua,
ngrėjti duert e mi batirti e tha: ēiukulląt ēė mė rrėshirti!
Kur tč kam ndėnjė cikė katarrė,
pak e pak u kėtą e marr.
|
Fena e la liquirizia
Fena inventņ una nuova ricetta, mise la liquirizia in un pentolone. Bollģ
tanto da sciogliersi e la notte per il freddo si condensņ. Fena, al
risveglio si dimostrņ allegra e festosa ed esclamņ a gran voce: che buon
cioccolato che č venuto! Se avrņ un po di catarro, poco a poco lo mangerņ.
|
|